Prevencija siromaštva i socijalne isključenosti umirovljenika

       

Uvod, svrha i metodologija
Smjernica za razvoj javnih politika u području prevencije siromaštva i socijalne isključenosti umirovljenika izrađena je na temelju istraživanja provedenog od strane Ekonomskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu u sklopu projekta Projekt Senior 2030 – Tematska mreža za politiku aktivnog starenja u Hrvatskoj čiji je nositelj Matica umirovljenika Hrvatske[ Projekt je financiran iz Europskog socijalnog fonda (ESF), unutar Poziva na dostavu projektnih prijedloga „Tematske mreže za društveno-ekonomski razvoj te promicanje socijalnog dijaloga u kontekstu unapređivanja uvjeta rada“. Nositelj projekta je Matica umirovljenika Hrvatske, a partneri su Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet, Grad Zagreb, Hrvatska udruga socijalnih radnika, Zaklada Zajednički put, Matica umirovljenika Bjelovarsko – bilogorske županije, Matica umirovljenika Krapinsko – zagorske županije, Matica umirovljenika Dubrovačko – neretvanske županije, Matica umirovljenika Grada Osijeka, Matica umirovljenika Primorsko – goranske županije, Matica umirovljenika Međimurske županije i Matica umirovljenika Grada Zagreba. Cilj projekta je kroz uspostavu suradnje između organizacija civilnog društva, jedinica lokalne i regionalne samouprave, socijalnih partnera i visokoobrazovnih i znanstvenih institucija provedba znanstvenih istraživanja, izradu smjernica za razvoj javnih politika i zagovaranje rješenja za unaprjeđenje položaja osoba starijih od 65 godina kroz šest tema - aktivno starenje, digitalna revolucija, participacija starijih ljudi na tržištu rada, stvaranje novih roba i usluga za nezavisno življenje, prevencija siromaštva i socijalne isključenosti umirovljenika te mirovinska reforma.]. Provedeno je ukupno 8 istraživačkih dionica: (1.) reprezentativno anketno istraživanje javnog mnijenja među osobama starije životne dobi (65 i više godina) (N=701); (2.) Upitnik za članove obitelji koji skrbe o starijim osobama (N=325); (3.) Upitnik za zdravstvene djelatnike koji rade sa starijim osobama (N=122); (4.) Upitnik za pružatelje socijalnih usluga za starije osobe (N=124); (5.) Upitnik za predstavnike organizacija civilnog društva i vjerske zajednice koje provode aktivnosti za aktivno starenje (N=229); (6.) Upitnik za poduzeća (N=59); (7.) 7 fokus grupa; te (8.) izbor međunarodnih dobrih praksi temeljem pregleda znanstvene i stručne literature metodom analize i sinteze sadržaja.

U svrhu izrade smjernica, održana je i poludnevna radionica na kojoj su sudjelovali projektni partneri i ostali članovi novo uspostavljene tematske mreže te 5 regionalnih radionica s različitim regionalnim i lokanim dionicima na kojima su prezentirani nacrti smjernica (Zagreb, Senj, Osijek, Gradac, Oroslavlje). Navedene radionice facilitirane su uz konzultantsku pomoć s ciljem rasprave o ključnim nalazima istraživanja, izboru ključnih područja relevantnih za smjernice, kao i primjerenih instrumenta javnih politika za rješavanje navedenih izazova, uzimajući u obzir postojeći pravni i strateški okvir te dosadašnja iskustva u provedbi. Na ovaj način iskorištena je ekspertiza članova tematske mreže u svrhu predlaganja realnih i provedivih rješenja s najvećim potencijalom unaprjeđenje položaja umirovljenika i osoba starijih od 65 godina u hrvatskom društvu.

Smjernice

1. Razvoj mjera za starije osoba na rubu siromaštva u lokalnim socijalnim planovima
Petina hrvatskog stanovništva živi u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Prema podacima Ankete o dohotku stanovništva, stopa rizika od siromaštva u 2021. iznosila je 19,2%. Stopa rizika od siromaštva prema dobi i spolu u 2021. najviša je bila u osoba u dobi od 65 ili više godina te je iznosila 32,4%.[ Državni zavod za statistiku, Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti u 2021., dostupno na podaci.dzs.hr/2022/hr/29178
]
Prosječna neto mirovina bez međunarodnih ugovora za prosinac 2022. u Republici Hrvatskoj (RH) iznosila je 429,47 EUR (3.235,84 HRK)[ Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Osnovni podaci, prosinac 2022. godine, dostupno na www.mirovinsko.hr/UserDocsImages/statist...01-HR.pdf?vel=990990 ], a prag siromaštva za jednočlano kućanstvo prema zadnjim dostupnim podacima za 2021. godinu 403,21 EUR (3.038 HRK) mjesečno[ Državni zavod za statistiku, Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti u 2021., dostupno na podaci.dzs.hr/2022/hr/29178 ] što govori kako je prosječna mirovina tek nešto iznad praga siromaštva. Stopa rizika od siromaštva u 2021. najviša je kod upravo osoba u dobi od 65 ili više godina (32,4%), uz najveću razliku prema spolu (žene 37,0%, muškarci 25,9%) te izrazito visoka u samačkim domaćinstvima – čak 55,3%.[ Ibid. ] Na temelju ovih parametara, i Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027. godine prepoznaje starije osobe kao jednu od najranjivijih skupina. Prilikom poduzimanja inicijativa usmjerenih na smanjivanje siromaštva i socijalne isključenosti ugroženih skupina građana, osobito kad se radi o starijim osobama, treba imati u vidu i posljedice krize izazvane pandemijom COVID-a i potresima koje su dodatno otežale položaj ove skupine građana.
U smanjivanju siromaštva značajnu ulogu ima sustav socijalne skrbi, koji novčanim naknadama iz članka 21. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22, 46/22, 119/22), među kojima je najznačajnija zajamčena minimalna naknada, ublažava teške uvjete življenja najranjivije skupine starijih osoba. Uz zajamčenu minimalnu naknadu vezane su naknada za troškove stanovanja, pravo na troškove ogrijeva te naknada za ugroženog kupca energije. Međutim, jedan od dugogodišnjih problema je neostvarivanje ili djelomično ostvarivanje naknada za troškove stanovanja svih korisnika zajamčene minimalne naknade, jer gradovi, a pogotovo općine, (u čijoj je nadležnosti isplata tih naknada) nemaju dostatna sredstva u svom proračunu pa naknadu isplaćuju u manjem iznosu ili ju ne isplaćuju redovito.[ Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027. godine strategija, dostupno na mrosp.gov.hr >dokumenti>Nacionalni ]

Značajan novitet koji ima implikacije na socijalno najugroženije građane, odnosi se na uvođenje nacionalne naknade za starije osobe, koja je stupila na snagu 1. siječnja 2021., a kojom se osiguravaju novčana primanja za hrvatske državljane starije od 65 godina života koji nemaju mirovinu niti druga primanja, uz zadovoljenje drugih kriterija.

Prevencija siromaštva, uz mjere iz smjernica Mirovinska reforma i Promocija aktivne participacije starijih ljudi na tržištu rada, postiže se dodatno adekvatnim prepoznavanjem ove ranjive skupine u lokalnim socijalnim planovima. Uzimajući u obzir izraziti nejednaki financijski kapacitet jedinica lokalne samouprave u RH kao objektivno ograničenje, potiče se jedinice lokalne samouprave da kroz svoje socijalne planove provode nad-standard u socijalnoj pomoći za starije osobe, na temelju Odluke o socijalnoj skrbi, poput Grada Zagreba i Rijeke, primjerice kroz isplate mjesečnih novčanih pomoći za najugroženije skupine te omogućavanje drugih oblika pomoći, kao što je subvencioniranje ili osiguranje besplatnog lokalnog prijevoza, subvencioniranje cijena ulaznica za sportska i kulturna događanja, i tome sl. Uz to, kako je prepoznato Akcijskim planom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2024. godine, važna je dostupnost socijalne infrastrukture na regionalnoj i lokalnoj razini kao što je primjerice dostupnost pučkih kuhinja i socijalnih samoposluga, a koje su trenutno nejednako prisutne na teritoriju RH.

2.Daljnji razvoj izvaninstitucionalnih socijalnih usluga za starije osobe
Vezano uz socijalne usluge, Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine i Akcijski plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2024. godine prepoznaje nejednako i nedovoljno razvijenu mrežu socijalnih usluga. Pomoć u kući, kao oblik produljenja življenja u vlastitom domu starijih osoba te odgađanje trajnog smještaja, u RH se trenutno realizira na dva načina. Jedan je vezan uz Zakon o socijalnoj skrbi (NN 18/22, 46/22, 119/22) za uži broj građana koji zadovoljavaju uvjete, a drugi kroz program „Zaželi“, koji je proširio krug korisnika jer uvjeti za uslugu nisu vezani uz materijalni i imovinski status već postojanje potrebe za uslugom. Nastavak ovog oblika proširenja dostupnosti usluge pomoći u kući je veoma važna i značajna, a dosadašnja provedba je potvrdila potrebe za njom. Naime, pozitivni utjecaj na trenutačnu životnu situaciju sudionika potvrđena je vanjskom, nezavisnom evaluacijom Prioritetne osi 2 - „Socijalno uključivanje“ Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. kojima su, između ostalog, distribuirana sredstva Europskog socijalnog fonda (ESF) za ovaj program. Naime, približno polovica ispitanih sudionika programa procijenila da bi im životna situacija bila puno gora u slučaju da nisu sudjelovali u programu, dok je druga polovica procijenila da bi im životna situacija bila malo gora[ Vrednovanje djelotvornosti, učinkovitosti i učinka Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. – Grupa 2: Vrednovanje Prioritetne osi 2 „Socijalno uključivanje”, Završno izvješće o provedenom vrednovanju, WYG Savjetovanje d.o.o. za Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, str. 148, dostupno na www.esf.hr/wordpress/wp-content/uploads/...inal_lipanj_2021.pdf ]. Program Zaželi u prosjeku je realizirao ocjene 4,7 na ljestvici od 1 do 5 kao odgovor na pitanje bi li sudionici ponovno sudjelovali u projektu da im se pruži ta prilika.[ Ibid, str. 155] Važan aspekt nastavka financiranja ovog vida socijalne usluge u budućnosti vezana je uz strukturni izazov financiranja određenih socijalnih usluga projektno, otvarajući pitanje održivosti u pružanju novih ili proširenih socijalnih usluga, na što su ukazale i brojne lokalne udruge - članice Matice umirovljenika Hrvatske, koje provode program „Zaželi“. Naime, kao što se pokazalo i u ovom ciklusu provedbe, postoje faze kada zbog širih procesa provedbe Operativnog programa dolazi do prekida pružanja usluge ili smanjenja obuhvata korisnika, s negativnim posljedicama. Navedeno je djelomično umanjeno dostupnošću sredstava državnog proračuna za fazu do otvaranja natječaja iz novog financijskog razdoblja, no aspekt planiranja provedbe od iznimne je važnosti i u budućnosti. Ne ulazeći u preporuke za unaprjeđenje programa u dijelu ciljeva za zapošljavanja žena koje pružaju uslugu pomoći u kući, konkretan aspekt koji je potrebno razmotriti je pitanje provedbenih kapaciteta na terenu i osiguranje određenih standarda u pružanju usluge, budući da je u praksi zabilježeno da su provedbu organizirale udruge iznimno širokog tematskog spektra, od sportskih klubova koji se prvi put bave pružanjem usluga do profesionalnih udruga koje rade isključivo navedeno[ Ibid, str. 126 ]. No, bez obzira temeljem čega se provode programi pomoći u kući, pored obavljanja konkretnih poslova koje starija osoba više nije u stanju obaviti sama, vrlo je važno spomenuti i socijalni aspekt te usluge i činjenicu da je to vrlo često jedini društveni kontakt koji starija osoba ostvari, naročito u ruralnim dijelovima Hrvatske.

Dostava obroka u kuću, u pravilu ručka, je još jedna socijalna usluga koja u velikoj mjeri olakšava i poboljšava uvjete življenja starijoj osobi, osobito onima koje žive u samačkim kućanstvima. No, kao i druge i ta je usluga nejednako razvijena, a time i nejednako dostupna. Budući da ona ne mora zahtijevati velika ulaganja, već je više ovisna o dobroj organizaciji i korištenju postojećih resursa (kuhinja domova umirovljenika, ugostiteljskih objekata, menza i sl.) velika je mogućnost jedinicama lokalne samouprave da tu uslugu organiziraju i/ili potaknu njeno organiziranje te ju učine dostupnijom većem broju starijih osoba.

Dnevni boravci za starije osobe predstavljaju drugi važan oblik izvaninstitucionalne skrbi koji se ovim smjernicama potiču, s ciljem dužeg zadržavanja starijih osoba u vlastitom domu, kroz organizaciju različitih aktivnosti i pružanje podrške uz stručnu i drugu pomoć. U skladu s općenito regionalno nejednako razvijenom mrežom socijalnih usluga, dnevni boravci su trenutno ograničeno prisutni, i pretežito vezani za domove umirovljenika koji pružaju i tu uslugu te najčešće ponuđeni kroz financijsku naknadu korisnika. Širenje prisutnosti ove usluge vezano je uz cjeloviti razvoj socijalnih usluga te njihovu nejednaku lokalnu i regionalnu prisutnost zbog ograničenog potpisivanja novih ugovora resornog ministarstva u području socijalne politike s pružateljima usluga na terenu. Osim toga, i državna i lokalna razina bi trebala preispitati politiku određivanja cijena dnevnog boravka, koja je, osobito u urbanim sredinama, zbog toga što je ekonomska, gotovo izjednačena s nekim kategorijama cijena trajnog smještaja koje to nisu (u županijskim domovima plaća se opskrbnina, a ne ekonomska cijena smještaja).

3.Cjelovita reforma dugotrajne skrbi za starije osobe
Pitanje socijalne usluge boravka, odnosno kapaciteta dugotrajne skrbi predstavlja područje za važne iskorake i potrebu za cjelovitom reformom u RH. O potrebi značajnijeg rada zemlja članica u ovom području ocrtava se u predstavljanju „EU strategije za skrb“ u rujnu 2022. godine koja donosi potrebu izradu nacionalnih akcijskih planova za dugotrajnu skrb s ciljem pravodobne, sveobuhvatne i priuštive dugotrajne skrbi[ Više dostupna na croatia.representation.ec.europa.eu/news...-skrbi-2022-09-07_hr ]. Naime, usprkos činjenici da treba nastaviti primarni fokus na širenje izvaninstitucionalnih usluga pomoći u kući i dnevnih boravka, u RH je zabilježen objektivan manjak smještajnih kapaciteta u ustanovama dugotrajne skrbi te posljedično iznimno duge liste čekanja. Prema dostupnim podacima iz Nacionalnog plana razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine, a koje se oslanja na iste podatke prikazane ranije i u Strategiji socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. godine, u RH postoje smještajni kapaciteti za 29.414 osoba[ Prema podacima iz Izvješća o provedbi „Strategije socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. godine“ za 2020. godinu, a koje je objavljeno u srpnju 2021., taj broj je niži te iznosi 26 762.]. Uzimajući podatke iz Popisa stanovništva 2021. godine prema broju osoba iznad 65 godina, navedeno predstavlja 3,38%, odnosno znatno ispod EU prosjeka od oko 5%[ Ministarstvo rada mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine, prosinac 2021., str 19 ]. Navedeno pokriva domove, smještaj kod pružatelja usluge smještaja bez osnivanja doma, obiteljske domove i udomiteljske obitelji. Uz to, važno je spomenuti da prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi, obiteljski domovi nastavljaju s radom do 31. prosinca 2026., a nakon tog roka ili prestaju s radom ili se moraju organizirati kao dom socijalne skrbi[ Zakon o socijalnoj skrbi, Narodne novine, broj 18/22, čl. 322], za što mnogi neće imati mogućnosti, što će značiti daljnje smanjenje smještajnih kapaciteta. Osim navedenoga, smještajni kapaciteti za starije osobe trenutno nisu ravnomjerno rasprostranjeni po županijama. Najveći nedostatak je u Šibensko-kninskoj, Dubrovačko-neretvanskoj, Zadarskoj, Istarskoj, Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-goranskoj te Krapinsko-zagorskoj i Virovitičko-podravskoj, gdje su smještajni kapaciteti ispod prosjeka RH[ Ibid. ]. Akcijskim plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2024. godine, kroz „mjeru 3“ planira se izgradnja 8 centara za starije osobe, koja bi nakon pripremnih radnji trebala započeti s gradnjom 2024. godine te se financirati iz sredstava Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Na taj način omogućila bi se dostupnost u korištenju izvaninstitucijskih usluga radi poboljšanja kvalitete življenja u vlastitom domu, osiguravanje integrirane socijalne i zdravstvene skrbi na primarnoj razini, ali i usluge smještaja za 800 korisnika. U narednom periodu je bitan razvoj kriterija za ocjenjivanje lokacija izgradnje navedenih centara koji bi se trebali bazirati na uvidu u postojeću regionalnu neujednačenost, ali i financijskom kapacitetu prijavitelja s naglaskom na potporu nerazvijenijim područjima. Isto tako, bitno je poticati povećanje smještajnih kapaciteta primarno u dijelu stacionarnog smještaja, a za osobe s još značajnom funkcionalnošću u svakodnevnom životu primarno proširiti dostupnost spomenutih izvaninstitucionalnih usluga.

Uz navedene izazove s postojećim kapacitetima i njihove rasprostranjenosti, u RH postoji značajna potreba cjelovite reforme načina (su)financiranja dugotrajnog smještaja. Naime, trenutna situacija stvara izrazitu socijalnu nepravdu kroz nejednakost spram korisnika jer tek ograničeni broj korisnika uspijeva realizirati smještaj u ustanovama koje su javno sufinancirane, dok dio korisnika zbog nemogućnosti realizacije takvog oblika smještaja te istovremeno dugih lista čekanja često nema druge mogućnosti nego tražiti uslugu na tržištu po znatno većim cijenama. Potreban je stoga razvoj kriterija i izgradnja sustava da se razina sufinanciranja jasno veže uz određene kriterije korisnika. U tom kontekstu potrebno je razmotriti i neki oblik sustava vaučera ili na drugi način omogućiti da korisnici sufinanciranje realiziraju i u privatnom sektoru, kako bi se smanjio pritisak da nositelj izgradnje nove infrastrukture bude samo javni sektor te kako bi sustav bio pravedniji. Izazovi u financiranju su i na razini pružatelja socijalnih usluga gdje trenutno postoje dva osnovna modela, ovisno o osnivaču ustanove/pružatelju usluge. Naime, za ustanove kojima je osnivač RH, odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave u slučaju decentraliziranih županijskih domova, financiraju se ukupni rashodi poslovanja bez obzira na broj pruženih usluga, dok je s druge strane financiranje troškova ugovorene i izvršene usluge s pružateljima usluga čiji osnivač nije RH.

4.Reguliranje statusa neformalnih njegovatelja za starije osobe
Iako kao mjera već prepoznato Strategijom socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. godine, još uvijek nije definiran zakonski okvir koji bi omogućio ostvarivanje prava na status njegovatelja za skrb o starijim osobama, odnosno reguliranje statusa barem određenih grupa neformalnih njegovatelja. Navedeno je kao mjera komplementarno daljnjem razvoju smještajnih kapaciteta za dugotrajnu skrb i razvoju izvaninstitucionalne pomoći za starije osobe, te je u narednom periodu potrebno definiranje uvjeta i načine ostvarivanja takvog prava, kao i nekih oblika potpore za same njegovatelje. O navedenom govori i spomenuta „EU strategija za skrb“ koja potiče osiguravanje potpore osobama koje pružaju neformalnu skrb, koje su često žene i rodbina primatelja skrbi, u obliku osposobljavanja, savjetovanja te psihološke i financijske pomoć. Ujedno predlaže konkretne mjere za povećanje pristupa visokokvalitetnoj i pristupačnoj skrbi uz istodobno poboljšanje uvjeta rada i ravnoteže privatnog i poslovnog života za pružatelje skrbi. Radi ostvarenja tog cilja djeci koja se brinu o starim roditeljima trebalo bi omogućiti određeni broj dana u godini korištenje bolovanja i/ili slobodnih dana, kako bi mogli uskladiti poslovne obveze s brigom o roditelju.
5.Unaprjeđenje dostupnosti zdravstvene skrbi za starije osobe, uključujući palijativnu skrb

Vezano pak uz dostupnost zdravstvene skrbi, prema nalazima upitnika za zdravstvene djelatnike (N=122) provedenom za potrebe ovih smjernica, zdravstvena skrb u RH je samo djelomično prilagođena ili uopće nije prilagođena ranjivim skupinama. Navedeno se podjednako odnosi na starije koji žive u izoliranim područjima, koji žive sami i koji žive u siromaštvu.

Vezano uz nedostupnost zdravstvene skrbi, posebno za starije koji žive u izoliranim područjima, koji žive sami i koji žive u siromaštvu, potiče se osnivanje pokretnih liječničkih timova, pokrivanje izoliranih područja s hitnom službom, kao i osiguravanje kroz sustav socijalne skrbi i druge kanale upoznavanja populacije koja živi u siromaštvu s postojećom mogućnosti ostvarivanje prava na policu dopunskog zdravstvenog osiguranja na teret državnog proračuna temeljem prihodovnog cenzusa. Radi ublažavanja udara na standard umirovljenika i dostupnost zdravstvenih usluga predlaže se izmjena  prihodovnog cenzusa za osiguranike koji sredstva za dopunsko zdravstveno osiguranje osiguravaju na teret državnog proračuna i to na način da se imovinski cenzus za samca izjednači s granicom siromaštva za samca.

Također, umirovljeničke udruge ukazuju na činjenicu da je 2009., radi ublažavanja tadašnje krize, uveden dodatni doprinos za zdravstvo osiguranje u iznosu od jedan i tri posto mirovine. Veći iznos od tri posto plaćaju umirovljenici s mirovinom iznad prosječne neto plaće u prvih osam mjeseci prethodne godine, dok je obvezu podmirenja doprinosa u iznosu od jedan posto za mirovine branitelja te mirovine niže od prosječne plaće preuzela je država. Time se kažnjavaju umirovljenici koji su tijekom svog radnog staža iz visokih plaća izdvajali visoke doprinose i za zdravstveno i za mirovinsko osiguranje, što je diskriminatorno, a osim toga taj se doprinos obračunava na cijeli iznos mirovine, a ne samo na manji dio koji prelazi propisani cenzus. Stoga se umirovljeničke udruge zalažu za ukidanje spornog dodatnog doprinosa od tri posto, odnosno predlažu da se barem utvrdi novi način izračuna dodatnog zdravstvenog doprinosa samo na razliku iznad navedenog cenzusa.[ Na inicijativu Matice umirovljenika Hrvatske i Sindikata umirovljenika Vlada RH je na sjednici održanoj 9. ožujka 2023. ukinula doprinose za zdravstveno osiguranje od 1 i 3 %.]

Konačno, u RH je potrebno daljnje značajno ulaganje u razvoj sustava palijativne skrbi za osobe s neizlječivim bolestima, odnosno koje su u terminalnoj fazi bolesti, a koji trenutno i dalje nije dovoljan za postojeće potrebe te su usluge teritorijalno nejednako dostupne. Naime, Nacionalni program razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj 2017.-2020. zadnji je strateški dokument u ovom području nakon kojeg nije donesen novi za trenutno razdoblje, iako isti predstavlja kontinuitet u odnosu na period 2014.-2016. te je postao osnova za izradu županijskih strategija razvoja palijativne skrbi. Prema preporukama Europskog udruženja za palijativnu skrb, procjena potreba za nekim oblikom palijativne skrbi čini između 50% i 89% svih umirućih pacijenata, što bi u Republici Hrvatskoj bilo 26.000 do 46.000 pacijenata godišnje. Procijenjeni broj potrebnih palijativnih postelja u Hrvatskoj je u rasponu je između 349 i 429[ Nacionalni program razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj 2017.-2020.].  Budući da je navedeni Nacionalni program palijativne skrbi dao dobre temelje za njen razvoj bilo bi potrebno izraditi evaluaciju provedenih mjera, odnosno utvrditi izazove u njegovoj provedbi te slijedom toga nastaviti razvijati sustav izradom plana za novo razdoblje.

6.Donošenje Nacionalni strategije skrbi o starijim osobama
Budući da je posljednja Strategija bila donesena za razdoblje od 2017. do 2020. godine, zalažemo se za donošenje nove sveobuhvatne Nacionalni strategije skrbi o starijim osobama, koji bi obuhvatila područja bitna za potrebe starijih osoba i njihovo dostojanstveno življenje: socijalnu skrb i socijalnu isključenost, zdravstvo, turizam s naglaskom na zdravstveni turizam, mirovinsko osiguranje, kulturu i medije, sport i rekreaciju, gospodarstvo uključujući „srebrnu ekonomiju“ kao novo područje, ljudska prava s naglaskom na zlostavljanje i ekonomsko iskorištavanje starih osoba i dr.

Zaključak
Materijalni status osoba starijih od 65 godina u RH iznimno je zabrinjavajući te rezultira značajnim dijelom ove populacije na pragu siromaštvu, poglavito kod žena i u samačkim domaćinstvima. Važno je adekvatno daljnje prepoznavanje ove ranjive skupine u nacionalnim i lokalnim socijalnim planovima te primjena mjera poput isplata mjesečnih novčanih pomoći za najugroženije skupine te omogućavanje drugih oblika materijalne pomoći, kao i dostupnost socijalne infrastrukture na regionalnoj i lokalnoj razini (primjerice, pučkih kuhinja i socijalnih samoposluga). Uz neophodan daljnji razvoj izvaninstitucionalnih socijalnih usluga pomoći u kući i dnevnih boravaka za starije osobe, ozbiljnija reforma je potrebna u dijelu usluge smještaja kao dugotrajne skrbi. Navedeno se odnosi na proširenje postojećih kapaciteta, njegovo ujednačavanje između županija, ali poglavito na sustav (su)financiranja. Uz to, potrebno je pripremiti zakonski okvir koji bi omogućio ostvarivanje prava na status njegovatelja za skrb o starijim osobama, odnosno reguliranje statusa barem određenih grupa neformalnih njegovatelja u društvu. Neadekvatnu dostupnost zdravstvene skrbi, poglavito za starije u izoliranim područjima, one koji žive sami i koji žive u siromaštvu potrebno je umanjiti kroz osnivanja pokretnih liječničkih timova, pokrivanje s hitnom službom područja gdje to nedostaje te osiguravanje da referenta populacija u siromaštvu realizira svoje pravo na ostvarivanje police dopunskog zdravstvenog osiguranja na teret državnog proračuna. Uz to, velik prostor je za daljnji napredak palijativne skrbi. Navedene teme trebale bi, između ostalog, biti dio nove Strategije skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj.

Literatura
Akcijski planom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2024. godine
Akcijski plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2024. godine
Državni zavod za statistiku, Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti u 2021., dostupno na podaci.dzs.hr/2022/hr/29178
Komisija predstavila europsku strategiju za skrb, za pružatelje i primatelje skrbi, dostupno na croatia.representation.ec.europa.eu/news...-skrbi-2022-09-07_hr , pristupljeno u siječnju 2023.
Izvješće o provedbi „Strategije socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. godine“ za 2020. godinu
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Osnovni podaci, studeni 2022. godine, dostupno na www.mirovinsko.hr/hr/statistika/2062  
Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine
Nacionalni program razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj 2017.-2020.
Projekt Senior 2030 – tematska mreža za politiku aktivnog starenja u Hrvatskoj, Izvještaj o znanstvenim istraživanjima, lipanj 2022.
Strategija Strategije socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. godine
Vrednovanje djelotvornosti, učinkovitosti i učinka Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. – Grupa 2: Vrednovanje Prioritetne osi 2 „Socijalno uključivanje”, Završno izvješće o provedenom vrednovanju, WYG Savjetovanje d.o.o. za Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, str. 148, dostupno na www.esf.hr/wordpress/wp-content/uploads/...inal_lipanj_2021.pdf
Zakon o socijalnoj skrbi (NN 18/22, 46/22, 119/22)