Podrška digitalnoj revoluciji u zdravstvu i socijalnoj skrbi

     
Uvod, svrha i metodologija
Smjernica za razvoj javnih politika u području digitalne revolucije u zdravstvu i socijalnoj skrbi izrađena je na temelju istraživanja provedenog od strane Ekonomskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu u sklopu projekta Projekt Senior 2030 – Tematska mreža za politiku aktivnog starenja u Hrvatskoj čiji je nositelj Matica umirovljenika Hrvatske[ Projekt je financiran iz Europskog socijalnog fonda (ESF), unutar natječaja „Tematske mreže za društveno-ekonomski razvoj te promicanje socijalnog dijaloga u kontekstu unapređivanja uvjeta rada“. Uz nositelja, projektni partneri su Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet, Grad Zagreb, Hrvatska udruga socijalnih radnika, Zaklada Zajednički put, Matica umirovljenika Bjelovarsko – bilogorske županije, Matica umirovljenika Krapinsko – zagorske županije, Matica umirovljenika Dubrovačko – neretvanske županije, Matica umirovljenika Grada Osijeka, Matica umirovljenika Primorsko – goranske županije, Matica umirovljenika Međimurske županije i Matica umirovljenika Grada Zagreba. Cilj projekta je kroz uspostavu suradnje između organizacija civilnog društva, jedinica lokalne i regionalne samouprave, socijalnih partnera i visokoobrazovnih i znanstvenih institucija provedba znanstvenih istraživanja, izradu smjernica za razvoj javnih politika i zagovaranje rješenja za unaprjeđenje položaja osoba starijih od 65 godina kroz šest tema - aktivno starenje, digitalna revolucija, participacija starijih ljudi na tržištu rada, stvaranje novih roba i usluga za nezavisno življenje, prevencija siromaštva i socijalne isključenosti umirovljenika te mirovinska reforma.]. Provedeno je ukupno 8 istraživačkih dionica: (1.) reprezentativno anketno istraživanje javnog mnijenja među osobama starije životne dobi (65 i više godina) (N=701); (2.) Upitnik za članove obitelji koji skrbe o starijim osobama (N=325); (3.) Upitnik za zdravstvene djelatnike koji rade sa starijim osobama (N=122); (4.) Upitnik za pružatelje socijalnih usluga za starije osobe (N=124); (5.) Upitnik za predstavnike organizacija civilnog društva i vjerske zajednice koje provode aktivnosti za aktivno starenje (N=229); (6.) Upitnik za poduzeća (N=59); (7.) 7 fokus grupa; te (8.) izbor međunarodnih dobrih praksi temeljem pregleda znanstvene i stručne literature metodom analize i sinteze sadržaja.
U svrhu izrade smjernica, održana je i poludnevna radionica na kojoj su sudjelovali projektni partneri i ostali članovi novo uspostavljene tematske mreže te 5 regionalnih radionica s različitim regionalnim i lokanim dionicima na kojima su prezentirani nacrti smjernica (Zagreb, Senj, Osijek, Gradac i Oroslavlje). Navedene radionice facilitirane su uz konzultantsku pomoć s ciljem rasprave o ključnim nalazima istraživanja, izboru ključnih područja relevantnih za smjernice, kao i primjerenih instrumenta javnih politika za rješavanje navedenih izazova, uzimajući u obzir postojeći pravni i strateški okvir te dosadašnja iskustva u provedbi. Na ovaj način iskorištena je ekspertiza članova tematske mreže u svrhu predlaganja realnih i provedivih rješenja s najvećim potencijalom unaprjeđenje položaja umirovljenika i osoba starijih od 65 godina u hrvatskom društvu.

Prikaz ključnih nalaza istraživanja i postojećeg okvira javnih politika
Informacijsko-komunikacijska tehnologija (IKT) kontinuirano omogućava nove načine pristupa informacijama, komunikacije, kao i javnim i komercijalnim uslugama koje su bitne za svakodnevni život, uključujući javne institucije, financijski sektor, zdravstvene i socijalne ustanove, ustanove u kulturi, trgovine i drugo. Konkretne životne prednosti za populaciju starijih osoba uključuju primjerice online kupnju namirnica uz dostavu, digitalno plaćanje računa, komunikaciju s udaljenim članovima obitelji putem video poziva, uvid u aktivnosti u lokalnoj zajednici, pronalaženje određenih relevantnih informacija, dijeljenje znanja, čitanje knjiga i slično. Međutim, stvarna uključenost starijih osoba u mogućnosti koje donosi tehnologija je trenutno tek djelomična te uz skupinu osoba s invaliditetom i onih u ruralnim područjima sve češće su prepoznati kao ranjiva skupina u smislu digitalne inkluzije, odnosno predstavljaju „digitalno isključene“ građane.

Naime, prema rezultatima ispitivanja javnog mnijenja među starijim osobama provedenog za potrebe izrade ovih smjernica u siječnju 2022. godine (N=701), 58% ispitanih građana starije životne dobi koristi internet, od toga najveći broj svakodnevno. Korištenje interneta značajno je učestalije među muškarcima nego među ženama, očekivano više unutar najmlađe dobne skupine ispitanika (65-69 godina) te među visokoobrazovanim ispitanicima. Navedeni podaci su povoljniji od podataka EUROSTAT-a iz 2020., prema kojima je Republika Hrvatska (RH), uz Bugarsku, na začelju po udjelu korištenja interneta u dobi od 65-74, s tek 28% građana koji su koristili internet u zadnja 3 mjeseca u toj dobnoj skupini, dok je EU prosjek 61%. Istovremeno zemlje poput Danske, Luksemburga, Švedske i Nizozemske imaju udio veći od 90% starijih osoba koje koriste internet.[ Dostupno na How popular is internet use among older people? - Products Eurostat News - Eurostat (europa.eu)]

Prema nalazima ankete provedene za potrebu izrade ovih smjernica, za većinu starijih osoba koji koriste internet u RH, pametni telefon je glavni uređaj za pristupanje internetu (46%), a njih 42% koristi računalo. Uz kontinuirano sve širu prisutnost pametnih telefona, navedeno sugerira kako se postepeno umanjuje barijera za posjedovanjem računala kao preduvjeta za pristup internetu i digitalnim javnim uslugama.

Oni koji ne koriste internet, kao razlog nekorištenja navode da im on nije potreban (61%), da ne znaju koristiti računalo ili pametni uređaj (26%) te da si ne mogu priuštiti plaćanje interneta (9%). Kada je u pitanju praćenje sadržaja, internet se najviše koristi za praćenje vijesti o svakodnevnim događanjima (85%), komunikaciju s obitelji i prijateljima (69%), društvene mreže (47%), komunikaciju putem video poziva (43%) te plaćanje računa i ostale financijske transakcije (39%). Komunikaciju putem video poziva s obitelji i prijateljima ubrzala je i proširila pandemija izazvana virusom COVID 19, kada je to, kao i korištenje društvenih mreža bio glavni vid komunikacije.

U djelu korištenja digitalnih javnih usluga, uslugu e-Građana koristilo je 30% starijih građana, 25% se naručivalo na zdravstvene preglede putem interneta, dok je platformu Portal.zdravlje.hr koristilo njih samo 15%. Otprilike dvije trećine ispitanika (68%) koji su koristili platformu e-Građani i/ili Portal.zdravlje.hr smatra da su one prilagođene osobama treće životne dobi. Istovremeno svaki deseti posjetitelj spomenutih platformi smatra da nisu prilagođene. Glavni razlog zašto starije osobe ne koriste platforme e-Građani i/ili Portal.zdravlje.hr je to što smatraju da im takve usluge nisu potrebne (45%) te da je korištenje istih prekomplicirano (22%). Dodatno, čak 30% ispitanika, unatoč tomu što koriste internet, nisu upoznati sa samim platformama te mogućnostima koje im one pružaju. Ipak, sustav e-građani može u značajnoj mjeri pojednostaviti ostvarivanje usluga u području zdravstva i socijalne skrbi.
U sustavu zdravstva osim već spomenutog naručivanja na zdravstvene preglede digitalizacija daje mogućnost razmjene kliničkih podataka, interakcije između liječnika i pacijenta, realizaciju recepata bez odlaska liječniku i dr. U sustavu socijalne skrbi korisnici mogu elektroničkim putem podnijeti zahtjev za ostvarivanje određenih prava kao što su pravo na osobnu invalidninu, pravo na doplatak za pomoć i njegu, potvrdu o korištenju usluga centra za socijalnu skrb i sl.
 

Republika Hrvatska je početkom 2023. donijela „Strategiju digitalna Hrvatska za razdoblje do 2032.“, kao važnu nacionalnu strategiju koju koordinira Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva te koja kao područje djelovanja između ostalog prepoznaje daljnji razvoj digitalnih kompetencija. Naime, predstavljenom analiza stanja iz srpnja 2022., prepoznat je izazov nedovoljne promocije cjeloživotnog obrazovanja građana u području osnovnih digitalnih vještina[ Dostupno na rdd.gov.hr/vijesti/predstavljena-analiza...a-hrvatska-2030/1945 ]. Unutar prioritetnog područja 4.2: Razvoj digitalnih kompetencija građana za život i rad uz uporabu IKT-a, starije osobe su izričito prepoznate te se navodi prilagodba sučelja javnih digitalnih usluga te nastavak razvoja kapaciteta organizacije civilnog društva s ciljem njihova uključivanja u proces razvoja digitalnih kompetencija građana. Uzimajući u obzir da će navedena strategija činiti osnovu i za financijsku podršku u periodu do 2032. godine, potrebno je osigurati da se učine dostupna sredstva za provedbu ovih mjera. Naime, jedan od velikih izazova procesa digitalizacije je da upravo starije osobe, zbog neznanja i nedostupnosti tehnologije ostanu isključeni iz niza sadržaja koji će biti dostupni u digitalnom obliku.

1. Jačanje digitalnih kompetencija starijih osoba
Potreba za jačanjem digitalnih vještina starijih osoba, osim zbog posljedičnog povećanja učestalosti korištenja internata i digitalnih javnih usluga, odgovor je na činjenicu kako se većina ispitanih građana starije životne dobi (60%) zaista susrela se s teškoćama prilikom korištenja informatičke opreme i aplikacija. Najveći problem im predstavlja nedostatak znanja o korištenju uređaja (32%), a potom nerazumijevanje stranog jezika (19%) te kompliciran i neprilagođen izgled aplikacija osobama starije životne dobi (14%).  O ispodprosječnim digitalnim vještinama hrvatskih građana u dobi između 65-74 godina govori i „Indeks gospodarske i društvene digitalizacije“ (eng. Digital Economy and Society Index - DESI), po kojem je u 2021. u RH „barem osnovnu razinu digitalnih vještina“ imalo samo 18,2% građana u toj dobi, za razliku od EU prosjeka od 25,5%[ Dostupno na digital-agenda-data.eu/charts/analyse-on...21%22,%22ref-area%22 :[%22HR%22,%22EU%22]} ]. 

Što se tiče jačanja digitalnih kompetencija, tek je četvrtina ispitanika (25%) sigurna da u mjestu stanovanja imaju dostupne edukacije za starije osobe u području korištenja računala i pametnih uređaja, 32% navodi da nisu sigurni imaju li na raspolaganju takve edukacije, dok ih 43% navodi da im one nisu dostupne. Iako postoji značajan prostor za proširenjem ponude ovog vida jačanja kompetencija, interes starijih osoba za pohađanjem besplatnih informatičkih tečajeva ukoliko bi oni bili organiziranu u njihovom mjestu stanovanja je nizak; tek 27% zainteresirano je za pohađanjem tečajeva tog tipa i to primarno za tečajeve za početnike. Preostalih 73% ne bi pohađali tečajeve; 48% zbog manjka interesa, a 25% zato što već imaju dovoljno znanja za svoje potrebe. Očekivano, interes za pohađanjem besplatnih informatičkih tečajeva znatno je veći među osobama u dobi od 65-74 godine nego među onima od 75-79 godina.

Dosadašnji provoditelji edukacije u području korištenja računala i pametnih uređaja su prvenstveno udruge umirovljenika (39%) i pučka učilišta (33%) na lokalnoj razini te se isti predlažu za nastavak tog tipa aktivnosti. Kao i u slučaju rekreativnih i drugih aktivnosti za aktivno starenje, matice umirovljenika za provedbu ovog tipa tečaju trebaju stabilno financiranje s regionalnih i lokalnih razina, dok pučka učilišta koja djeluje na komercijalnoj osnovi ponudu takvih sadržaja vezuju uz osiguravanje projektnih sredstava iz javnih izvora. Kao dodatni oblik suradnje za naredni period predlaže se povezivanje s udrugama za tehničku kulturu, budući da je riječ o značajnoj mreži u RH od 19 županijskih i 35 gradskih zajednica tehničke kulture, a koje u svojem mandatu imaju između ostalog i provedbu informatičkih tečajeva za osobe treće životne dobi. Istovremeno, iz nalaza fokus grupa, iako raste udio korištenja pametnih telefona, spomenuta je i dalje važnost obveze regionalnih i lokalnih dionika za osiguravanjem prostora za osobe koje nemaju pristup internetu, optimalno npr. u prostorima udruga ili javnim institucijama u lokalnim zajednicama.

Inovativni smjer ponude razvoja digitalnih kompetencija za starije osobe je uključivanje bankarskog sektora kroz primjerice njihove odjele društveno odgovorno poslovanje (DOP). Naime, banke kontinuirano biraju teme za ulaganje od vrijednosti za širu zajednicu te stoga udruge umirovljenika mogu inicirati partnerstva za financiranje projekata informatičkog opismenjivanja usmjerene na stariju populaciju. Uzimajući u obzir ranije spomenuti nalaz da već sada 39% onih koji koriste internet čine to upravo za plaćanje računa i ostale financijske transakcije, riječ je o setu usluga koje imaju značajan potencijal privući nove korisnike u jačanju svojih digitalnih kompetencija kako bi konkretno olakšali određene životne situacije kao što su plaćanje računa. Suradnje s bankarskim sektorom mogu ići i u smjeru da se nastavno na ponudu jačanja digitalnih kompetencija osiguraju financijski povlašteni paketi digitalnih usluga za umirovljenike.

Uz to, prepoznaje se kako bi se informatičke tečajeve moglo učiniti privlačnijima kroz prijenos znanja starijih osoba koje su informatički pismenije na starije osobe kojima je potrebna pomoć, jer se na taj način omogućava poistovjećivanje polaznika i osnaživanje da mogu svladati navedene kompetencije. Naime, ovaj aspekt je odgovor na jednu od većih prepoznatih prepreka koja se javlja kod ove populacije vezano uz otpor i negativne emocije prema nepoznatim tehnologijama. Kao i u slučaju rekreativnih i kreativnih programa, bitno je osigurati javno financiranje za provedbu radionica informatičkog opismenjavanja, kao i prijevoz osobama u ruralnim područjima, budući da stariji građani u ruralnim područjima predstavljaju dodatno ranjivu skupinu u smislu postojećih razina digitalnih kompetencija.


2. Daljnji rad na prilagodbi i promociji javnih digitalnih usluga za starije osobe
Kada govorimo o javnim digitalnim uslugama kroz E-Građanin, riječ o sustavu koji se stalno nadograđuje novim javnim uslugama i unaprjeđuje za bolje ukupno korisničko iskustvo. No, poseban fokus bi trebao biti na korisničko iskustvo starijih osoba. Značajna promjena iz 2021. je puštanje u rad redizajniranog portala e-Građani gdje su objedinjene sve dosadašnje usluge, kao odgovor na dotadašnju prepoznatu fragmentiranost sadržaja i manjak usmjerenosti na korisnika što je povoljan korak u preglednosti usluga.

Nalazi postojećeg opsega korištenja digitalnih usluga od strane starijih osoba sugeriraju potrebu za daljnjom javnom promocijom digitalnih javnih usluga u RH, posebno među skupinom starijih osoba koje često zbog slabije pokretljivosti i drugih barijera imaju od njih značajne potencijalne koristi. Navedeni nalazi, iz kojih je vidljivo kako značajan udio starijih ne prepoznaje važnost digitalnih usluga, sugerira da se treba nastaviti fokus na prezentaciju usluga kroz životne situacije te istovremeno raditi na pojednostavljivanju korištenja, poglavito za usluge za koje je poznato da su od posebne važnosti ovoj dobnoj skupini.

3. Uključivanje Hrvatske radiotelevizije u edukaciju i promociju javnih digitalnih usluga
Budući da je Hrvatska radiotelevizija javni servis čija je djelatnost propisana zakonom[ Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji (NN 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18. i 20/23)
], a među njene djelatnosti su, pored ostalih, uključene obveze prilagođavati, proizvoditi, suproizvoditi i objavljivati programe namijenjene osobama treće životne dobi, te je dužan proizvoditi i objavljivati programe županijskoga, regionalnog i lokalnog značaja, a dostupan je najvećem krugu građana vrlo je dobar medij za promociju i edukaciju digitalnih usluga.

Zaključak
Iako noviji podaci prikupljeni ovim istraživanjem upućuju na razinu povećanja učestalosti korištenja interneta među osobama starijim od 65 godina spram javno dostupnih podataka iz ranijih razdoblja, RH je i dalje po ovim parametrima ispod prosjeka EU i daleko iza određenih razvijenijih zemalja EU što sugerira značajan prostor za daljnji razvoj digitalnih kompetencija starijih osoba. Povećanje korištenja digitalnih javnih usluga, cilj je javnih politika koji se ostvaruje s jedne strane kroz podizanje digitalnih kompetencija starijih osoba, a s druge strane kroz rad na pristupačnosti i prezentaciji koristi od digitalnih javnih usluga. Jačanje digitalnih kompetencija ima trenutno strukturnu barijeru relativno niskog interesa za pohađanje među ciljanom skupinom te s druge strane značajnog udjela onih koji smatraju da im razvoj takvih vještina nije potreban. Na to se treba odgovoriti prezentacijom sadržaja kroz konkretne životne prednosti korištenja digitalnih javnih usluga, organizacijom javnih kampanja u koje je potrebno uključiti medije, ali i drugim načinima kao primjerice prijenos znanja od osoba slične dobi razvijenih digitalnih kompetencija kako bi se oslabio otpor spram usvajanja novih vještina. Ponuda razvoja digitalnih vještina snažno je ovisna o javnom financiranju za provoditelje tog tipa tečajeva, gdje noseću ulogu ima civilno društvo i ustanove za obrazovanje odraslih, a predlaže se i suradnja s bankarskim sektorom kroz odjele DOP-a. Nova „Strategija digitalne Hrvatske za razdoblje do 2032.“ prepoznaje starije osobe čije digitalne kompetencije je potrebno posebno snažiti, stoga ispred udruga umirovljenika kroz javnu raspravu treba pratiti i osiguravati financiranje za ovaj set mjera i aktivnosti unutar ove strategije.

Literatura
EUROSTAT, How popular is internet use among older people?, objavljeno 17. svibnja, 2021., dostupno na ec.europa.eu/eurostat/web/products-euros...%20Finland%20(88%25) , pristupljeno u prosincu 2022.
Projekt Senior 2030 – tematska mreža za politiku aktivnog starenja u Hrvatskoj, Izvještaj o znanstvenim istraživanjima, lipanj 2022.
Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva, Predstavljena analiza stanja za potrebe razvoja Strategije digitalna Hrvatska 2030., objavljeno 15. srpnja 2022., dostupno na rdd.gov.hr/vijesti/predstavljena-analiza...a-hrvatska-2030/1945 , pristupljeno u prosincu 2022.
Strategija digitalne Hrvatske za razdoblje do 2032. godine, dostupno na narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2023_01_2_17.html , pristupljeno u siječnju 2023.
Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji (NN 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18. i 20/23)