Smjernice za razvoj javnih politika za tematsko područje:
Podrška aktivnom zdravom starenju
Finalni nacrt
Uvod, svrha i metodologija
Smjernica za razvoj javnih politika u području aktivnog zdravog starenja izrađena je na temelju istraživanja provedenog od strane Ekonomskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu u sklopu projekta Projekt Senior 2030 – Tematska mreža za politiku aktivnog starenja u Hrvatskoj čiji je nositelj Matica umirovljenika Hrvatske[ Projekt je financiran iz Europskog socijalnog fonda (ESF), unutar natječaja „Tematske mreže za društveno-ekonomski razvoj te promicanje socijalnog dijaloga u kontekstu unapređivanja uvjeta rada“. Uz nositelja, projektni partneri su Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet, Grad Zagreb, Hrvatska udruga socijalnih radnika, Zaklada Zajednički put, Matica umirovljenika Bjelovarsko – bilogorske županije, Matica umirovljenika Krapinsko – zagorske županije, Matica umirovljenika Dubrovačko – neretvanske županije, Matica umirovljenika Grada Osijeka, Matica umirovljenika Primorsko – goranske županije, Matica umirovljenika Međimurske županije i Matica umirovljenika Grada Zagreba. Cilj projekta je uspostava suradnje između organizacija civilnog društva, jedinica lokalne i regionalne samouprave, socijalnih partnera i visokoobrazovnih i znanstvenih institucija, provedba znanstvenih istraživanja, izrada smjernica za razvoj javnih politika i zagovaranje rješenja za unaprjeđenje položaja osoba starijih od 65 godina kroz šest tema - aktivno starenje, digitalna revolucija, participacija starijih ljudi na tržištu rada, stvaranje novih roba i usluga za nezavisno življenje, prevencija siromaštva i socijalne isključenosti te mirovinska reforma. ]. Provedeno je ukupno 8 istraživačkih dionica: (1.) reprezentativno anketno istraživanje javnog mnijenja među osobama starije životne dobi (65 i više godina) (N=701); (2.) Upitnik za članove obitelji koji skrbe o starijim osobama (N=325); (3.) Upitnik za zdravstvene djelatnike koji rade sa starijim osobama (N=122); (4.) Upitnik za pružatelje socijalnih usluga za starije osobe (N=124); (5.) Upitnik za predstavnike organizacija civilnog društva i vjerske zajednice koje provode aktivnosti za aktivno starenje (N=229); (6) Upitnik za poduzeća (N=59); (7.) 7 fokus grupa; te (8.) izbor međunarodnih dobrih praksi temeljem pregleda znanstvene i stručne literature metodom analize i sinteze sadržaja.
U svrhu izrade smjernica, održana je i poludnevna radionica na kojoj su sudjelovali projektni partneri i ostali članovi novo uspostavljene tematske mreže te 5 regionalnih radionica s različitim regionalnim i lokanim dionicima na kojima su prezentirani nacrti smjernica (Zagreb, Senj, Osijek, Gradac i Oroslavlje). Navedene radionice facilitirane su uz konzultantsku pomoć s ciljem rasprave o ključnim nalazima istraživanja, izboru ključnih područja relevantnih za smjernice, kao i primjerenih instrumenta javnih politika za rješavanje navedenih izazova, uzimajući u obzir postojeći pravni i strateški okvir te dosadašnja iskustva u provedbi. Na ovaj način iskorištena je ekspertiza članova tematske mreže u svrhu predlaganja realnih i provedivih rješenja s najvećim potencijalom unaprjeđenje položaja umirovljenika i osoba starijih od 65 godina u hrvatskom društvu.
Ključni nalazi istraživanja i postojeći okvir javnih politika
Aktivno starenje odnosi se na zdrave fizičke, mentalne i socijalne navike kojima se pospješuje funkcionalna sposobnost te ukupna dobrobit i kvaliteta života starijih osoba. Predstavlja stoga područje javnih politika gdje se ova populacija senzibilizira za zdrave navike u dijelu fizičke aktivnosti, prehrane i zdravlja općenito, drugih kreativno-umjetničkih i mentalnih aktivnosti i hobija, te socijalnih interakcija kroz učvršćivanje i održavanje obiteljskih i prijateljskih veza. S druge strane, ovo područje u dijelu javnih politika odnosi se na stvaranje uvjeta za kvalitetnu te prostorno i financijski dostupnu ponudu programa za starije osobe u njihovim lokalnim zajednicama. Teme ostalih smjernica za razvoj javnih politika unutar ovog projekta, poglavito u dijelu prevencije socijalne isključenosti, participacije na tržištu rada, ulozi asistivne tehnologije i digitalnoj revoluciji sve imaju utjecaj na stvaranje uvjeta za kvalitetnije aktivno starenje, dok se ove smjernice bave navedenom temom u užem smislu.
U kontekstu starenja stanovništva i sve dužeg životnog vijeka, aktivno starenje, kako i u cijeloj Europi, tako i u Republici Hrvatskoj, postaje od sve većeg interesa. Naime, Svjetska zdravstvena organizacija 3. kolovoza 2020. usvojila je Akcijski plan „Desetljeće zdravog starenja 2020. – 2030“, kao nastavak dosadašnjih strateških aktivnosti u ovom području. Ovim Akcijskim planom, pozivaju se dionici na svim razinama na stalnu i usklađenu suradnju oko aktivnog starenja. U Akcijskom planu naglašene su tri glavne mogućnosti djelovanja: (1) poticanje zdravog starenja, uključujući zdravstvenu i socijalnu skrb te okruženje prilagođeno dobi, s fokusom na bolje zdravlje i prehranu, vještine i znanje, socijalnu povezanost, osobnu i financijsku sigurnost i osobno dostojanstvo; (2) iskoristiti tehnološke, znanstvene, medicinske i pomoćne tehnologije (uključujući nove metode liječenja) te asistivne tehnologije i digitalne inovacije za poticanje zdravog starenja te (3) uključiti različite dionike u politiku, dizajniranje i realizaciju programa, a posebno za marginalizirane, isključene i ranjive skupine te povećati odgovornost. Početkom 2021. godine, Europska komisija je objavila i Zelenu knjigu o starenju[ Europska komisija, Zelena knjiga o starenju - Poticanje međugeneracijske solidarnosti i odgovornosti, 2021., dostupno na
op.europa.eu/hr/publication-detail/-/pub...eb-aeb5-01aa75ed71a1
] s ciljem pokretanja sveobuhvatne rasprave o politikama povezanima sa starenjem kako bi se bolje predvidjeli izazovi i prilike koje ono donosi te odgovori na njih. Aktivno zdravo starenje jedno je od prvih prepoznatih područja gdje se stimuliraju inovativni načini promicanja zdravog načina života na razini zemlja članica.
Prema rezultatima ispitivanja javnog mnijenja među starijim osobama provedenog za potrebe izrade ovih smjernica u siječnju 2022. (N=701), većina ispitanih građana starije životne dobi (90%) fizički je bila aktivna kroz posljednjih pet godina, a kao glavne vrste aktivnosti izdvajaju šetnju (68%), rad u vrtu (56%), samostalno vježbanje (29%), vježbe oblikovanja i istezanja (13%), planinarenje (6%), nordijsko hodanje (5,8%) te organizirani oblik sporta (4,6%). Ipak, svaki deseti ispitani građanin nije aktivan i to prvenstveno iz zdravstvenih razloga (88%) te nedostatka volje (9%). Fizička aktivnost očekivano pada s porastom dobi (najaktivnije su osobe u dobi od 65 do 69 godina) te postoji veća aktivnost među ženama nego među muškarcima.
Svijest starijih osoba o utjecaju fizičkih aktivnosti na zdravlje je također relativno visoka (84%), pri čemu su im glavni izvori informacija liječnici (27%) i Internet (26%), literatura (17%), dok TV i ostali mediji zauzimaju samo 6%. Unatoč relativno visokoj razini informiranosti o utjecaju rekreacije i fizičkih aktivnosti na zdravlje i prevenciju nekih bolesti, više od polovice ispitanih građana (54%) ne bi sudjelovala u besplatnim rekreacijskim grupama ili aktivnostima kada bi one bile organizirane u njihovim mjestima, a kao razlog tomu najviše navode manjak interesa (28%) i zdravstvene tegobe (24%). Djelomični razlog tomu je i činjenica da 29% ispitanika nije u mogućnosti izbivati iz svog doma na nekoliko sati tjedno, ponajviše zbog zdravstvenih razloga i spriječenosti drugim obvezama. Vjerojatnost uključivanja u organizirane rekreacijske skupine i aktivnosti također pada s porastom dobi pa je vidljiv viši interes među osobama od 65-69 godina, nego među osobama starijima od 75 godina.
Smjernice za razvoj javnih politika
1.Daljnja promocija aktivnog starenja na nacionalnoj i lokalnim razinama
U dijelu razvoja javnih politika za aktivno starenje, navedeni rezultati istraživanja upućuju na potrebu daljnje senzibilizacije populacije starijih osoba za uključenje u programe aktivnog starenja, poglavito onih 28% koja trenutno ima manjak interesa za neki organizirani oblik rekreacije. S druge strane, promotivne aktivnosti za temu aktivnog starenja, povrh samo fizičke rekreacije, uključujući druge aktivnosti, kao što su kreativne i umjetničke aktivnosti. Uzimajući u obzir postojeću zastupljenost kanala informiranja o ovim temama, javne promidžbene kampanje usmjerene na TV i druge medije nisu nužno najprikladniji izvor, budući da je prema nalazima istraživanja Internet više zastupljen kao mjesto informiranja o ovim temama. Uzimajući u obzir prekapacitiranost zdravstvenog sustava, nalazi sugeriraju da timovi liječnika opće/obiteljske medicine ipak uspijevaju biti izvor poruka o dobrobitima fizičke aktivnosti te stoga zdravstveni sustav ima zadatak daljnjeg osmišljavanja fokusiranih poruka na temu aktivnog starenja. Na nacionalnoj i županijskim razinama kroz svoju mrežu županijskih zavoda, tu je posebno važna i promotivna uloga zavoda za javno zdravstvo, kroz odjele koji se bave zdravstvenom gerontologijom. Naime, Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar pripremio je „Vodič - 14 uputa za aktivno zdravo produktivno starenje, hrvatski model“[ Dostupno na
www.stampar.hr/hr/vodic-14-uputa-za-akti...renje-hrvatski-model
], te je 2018. godine dopunjen s još jednom uputom[ Dostupno na
www.zagreb.hr/userdocsimages/arhiva/zdra...202017%202018%20.pdf
]. Prema Izvješću o provedbi „Strategije socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. godine“, uzimajući u obzir da je primjena navedenog priručnika bila jedna od mjera (mjera 2.2.), vodič je dodatno tiskan kao prilog časopisa Medix, zatim dostavljen u tiskanom obliku domovima za starije osobe te objavljen na internetskoj stranici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“. Navedeni Vodič potrebno je daljnje prezentirati kroz više komunikacijskih kanala, koristeći primjerice sinergiju s primarnom zdravstvenom zaštitom, da se disemenira u liječničkim ordinacijama ili šalje kao prilog pozivima za preventivne preglede. Ovaj postojeći Vodič je pregled osnovnih uputa oko zdravog starenja, a svakako se potiče plasiranje dodatnih životnih savjeta i prijedloga unutar svakog od područja koje pokriva kako bi se navedena načela oživotvorila idejama i primjerima iz prakse. Navedeno se može postići kroz razvoj serije tribina za starije osobe u lokalnim zajednicama koje bi se bavile s više povezanih tema unutar aktivnog starenja, a u čijoj organizaciji uz partnerstvo s lokalnim organizacija civilnog društva koje okupljaju ovu ciljanu skupinu, značajnu ulogu trebaju imati zavodi za javno zdravstvo.
2.Nastavak postojećih i razvoj novih aktivnosti aktivnog starenja na lokanim razinama, uz osiguranje javnog financiranja
Druga točka razvoja javnih politika odnosi se na daljnji razvoj aktivnosti na lokalnoj razini kroz nastavak postojećih i razvoj novih programa za one starije osobe koje su izrazile pozitivan interes za sudjelovanje u organiziranim aktivnostima (45% ispitanika). U tom dijelu važan je doprinos regionalnih i lokalnih Matica umirovljenika, ali i drugih organizacija i vjerskih zajednica trebaju obogatiti ponudu takvih aktivnosti za svoje članove. Uzimajući u obzir strukturu postojećih interesa, gdje domina interes za šetnju, primarno se nameće potreba za razvojem programa fizičke aktivnosti koje se baziraju na šetnji. To primjerice mogu biti programi nordijskog hodanja s kojim među ovom skupinom kroz dosadašnji rad već ima mnogo pozitivnih iskustava, ali i programi prilagođenih planinarskih ruta uz primjerice suradnju s planinarskim društvima. Ovaj oblik aktivnosti ima svakako i poželjan utjecaj na razvoj socijalnih interakcija jer omogućava međusobna druženja, kao važan aspekt aktivnog starenja. Naime, unatoč čestim kontaktima s obitelji i ostalim osobama, istraživanjem je u dijelu socijalne isključenosti istovremeno zabilježeno da čak 37% starijih osoba ističe da se makar ponekad osjećaju usamljeno, a 13% svakodnevno proživljava taj osjećaj.
Gledano šire od fizičke aktivnosti, uzimajući u obzir i druge oblika aktivnosti i hobija, 86% ispitanika pokazuje interes za barem neki oblik aktivacije, odnosno uključivanja u aktivnosti i hobija. Zanimljivo je da šetanja i boravak u prirodi opet dominiraju (59,6%), potom druženja s prijateljima (47%), dok interes za putovanjima ističe četvrtina ispitanika. Dosadašnji rad matica umirovljenika, dodatno naglašeno kroz održane regionalne radionice, prepoznaje važnost i ponude kreativnih i umjetničkih programa, što može uključivati ručni rad, glazbu, likovne i kulinarske radionice i slično. Prema anketi organizacija i vjerskih zajednica koje provode aktivnosti za aktivno starenje (N=229), navedeno je u skladu s aktivnostima i programima za osobe starije od 65 godina koje ove organizacije prepoznaju da u praksi dobivaju najviše interesa, uključujući druženja, izlete, ples, rekreaciju, edukaciju, kreativne radionice. Za organiziranje tih i sličnih programa lokalna samouprava bi mogla omogućiti besplatno korištenje dvorana, uključujući i školske dvorane izvan nastavnog programa, igrališta i drugih primjerenih prostora udrugama koje okupljaju i aktiviraju starije osobe.
Prema istoj anketi organizacija i vjerskih zajednica, postojeći najzastupljeniji oblici financiranja su članarine (91%) i donacije (51%), zatim projekti financirani od strane županije (43%), projekt financirani od strane općine (41%), sufinanciranje od strane korisnika (35%), projekti financirani iz EU sredstava (26%) i projekti financirani od strane države (13%). Ostali načini financiranja (4%) odnose se financiranje od strane grada, privatnih sponzora i samostalno financiranje. Regionalna i lokalna samouprava u smislu javnog financiranja stoga prednjači s podrškom ovog tip aktivnosti što je potrebno zadržati i snažiti. Nacionalni natječaji ministarstva zaduženog za socijalnu politiku ili zdravstvo, kao i korištenje ESF+, kroz novi Program Učinkoviti ljudski potencijali 2021. – 2027., bi također trebala biti značajan izvor financiranja programa za aktivno starenje, uz obavezu da prijavitelji bilježe dobre prakse u metodama rada kako u promociji programa i dosezanju do ciljane skupine, tako i u njihovoj provedbi. Na taj način bi se prikupljale dodatne važne informacije o najpoželjnijim vrstama aktivnosti, modalitetima izvedbe, intenzitetu provođenja, lokacijama održavanja, organiziranju prijevoz, kako bi se osnažila baza znanja koja može biti od koristi svim provoditeljima programa u budućnosti.
Značajnu ulogu i doprinos mogu dati turističke agencije organiziranjem turističke ponude izvan glavne turističke sezone koje su prilagođene financijskim i drugim mogućnostima umirovljenika. Tu su osobito velike mogućosti brojnih lječilišta i toplica koje mogu ponuditi rehabilitacijski i rekreativni sadržaj.
U svrhu poticanja stvaranja zajednica naklonjenih starijim osobama, Matica umirovljenika Hrvatska u suradnji Udruge županija, Udruge gradova i Hrvatske zajednice Općina, po uzoru na inicijativu „Gradovi i općine – prijatelji djece“ koju od 1999. administrira Savez društava Naša djeca Hrvatske[ Više na
savez-dnd.hr/gradovi-i-opcine-prijatelji-djece/
], ima mogućnost pokretanja programa stvaranja županija, gradova i općina ''prijatelja starijih osoba'' kako bi se usmjerenost tih razina vlasti osnažio u prepoznavanju potreba starijih osoba.
3.Programe na lokalnim razinama posebno prilagoditi za ranjive skupine starijih osoba, s naglaskom na prostornu izolaciju
U dijelu prepoznavanja ranjivih skupina, iz istraživanja vidljivo je da su osobe nižeg obrazovanja manje informirane o koristima od rekreacije, a i sama fizička aktivnost i uključenost u druge oblike aktivnosti i hobija raste s porastom obrazovanja. Postoji veća aktivnost među ženama nego među muškarcima. Nadalje, vjerojatnost uključivanja u organizirane rekreacijske skupine i aktivnosti pada s porastom dobi pa je vidljiv viši interes među osobama od 65-69 godina, nego među osobama starijima od 75 godina.
Kao primjer dobre prakse u razvoju programa za starije pod-skupine, ističe se i povezivanje s fizikalnim terapijama, gdje u nekim lokalnim sredinama uspostavljena suradnja između učenika medicinskih škola za fizioterapeutske tehničare i starijih osoba kroz prilagođeni program tjelovježbe, kroz koji učenici završnih godina imaju prilike dobiti konkretno iskustvo rada s jednim tipom ciljane skupine važnim za njihov profesionalni daljnji rad, a starije osobe vođeni program, od posebnog interesa upravo za stariju pod-skupinu populacije.
Istraživanje je posebno prepoznalo razlike između ruralnog i urbanog stanovništva, gdje je kod urbanog stanovništva interes za uključivanjem u aktivnosti aktivnog starenja veći. Navedeno se može interpretirati da je u ruralnim krajevima fizički napor češće dio svakodnevnice u vođenju domaćinstva ili za vrijeme radnog vijeka te može postojati negativno određenje spram fizičke aktivnosti.
Anketa organizacija i vjerskih zajednica koje provode aktivnosti aktivnog starenja, kao skupine starijih osoba koje nisu (dovoljno) zastupljene, navode muškarce te teško pokretne i nepokretne osobe što je u skladu s gore navedenim nalazima, ali i mlađe umirovljenike vjerojatno zbog očekivanja što iako se uključuju više od starijih pod-skupina, postaji prostor za još veću participaciju. Kao posebno ranjive skupine među osobama starijima od 65 godina u području njihovog djelovanja, organizacije civilnog društva i vjerske zajednice prepoznaju ekstremno siromašne osobe (69%), fizički i/ili psihički teško bolesne osobe (64%) te osobe koje žive same i izolirane (63%), kao i osobe koje žive u napuštenim područjima (33%). Uz promociju prema svim starijim osobama, iz navedenog postoji potreba da se daljnji razvoj programa i senzibilizacija usmjeri na navedene specifične pod-skupine starijih osoba.
Kao barijera u ostvarivanju programa, prepoznata je i dostupnost prijevoza do lokacije održavanja aktivnosti i hobija. Naime, 26% starijih osoba u anketi navodi kako ne postoji organizirani prijevoz, stoga 20% koristi neka druga prijevozna sredstva, a 6% iz tog razloga ne može doći do lokacija održavanja aktivnosti koje provode udruge i klubovi. Navedeno je u skladu s anketom organizacija i vjerskih zajednica koje provode aktivnosti za aktivno starenje, koje postojanje organiziranog prijevoza (javnog ili privatnog) navodi u 56% slučajeva, 31% da ne postoji, dok 13% organizacija navodi da prijevoz postoji, ali nema potrebe za njegovim korištenjem. Tu se nameće potreba da lokalne samouprave uz financiranje samih aktivnosti promišljaju i o dostupnosti prijevoza. Navedeno može uključivati dodatne linije javnog prijevoza ili organiziranje ciljanih, izvanrednih usluga prijevoza od strane lokalne samouprave. Uz to, s nacionalne razine, u ESI natječajima potrebno je omogućavati nabavu kombi vozila od strane organizacija civilnog društva koje su provoditelji programa, kao oblik održivosti takvih projekata.
U fokus grupama provedenim za potrebe istraživanja prepoznato je da je u nekim slučajevima izazov u provedbi i s dostupnošću prostora, koji ponekad nisu adekvatni za provedbu aktivnosti. U tom slučaju, treba razvijati suradnje s drugim dionicima u lokalnoj zajednici da se u određenim terminima osigura adekvatan prostor za programe. Uz to, lokalna samouprava ima ulogu u aktiviranju svoje neiskorištene infrastrukture za javno korištenje, dok se projektima iz ESI fondova potiče daljnje uključivanje troškova adaptacije zapuštenih javnih prostora za tu svrhu, po uzoru na natječaj pod nazivom „Aktivno uključivanje i poboljšanje zapošljivost te razvoj inovativnih socijalnih usluga za ranjive skupine unutar 7 urbanih aglomeracija/područja Osijek, Pula, Rijeka, Slavonski brod, Split, Zadar i Zagreb“ koji je među ciljanim skupinama imao i starije osobe te prihvatljive troškove adaptacije i opremanja prostora za provedbu aktivnosti[ Više na
www.esf.hr/objavljen-poziv-na-dostavu-pr...urbanih-aglomeracij/
].
Zaključak
Postojeća razina fizičke aktivnosti i svijesti o njenoj važnosti je na relativno visokoj razini među osobama starijim od 65 godina u RH, no postoje pod-skupine građana gdje postoji značajniji prostor za napredak – poglavito kod niže obrazovanih, starijih pod-skupinama, muškaraca i kod ruralnog stanovništva. Iako su ovi parametri relativno zadovoljavajući, više od polovice ispitanika nije voljna odazvati se na neki organizirani oblik aktivnosti, sugerirajući značajan prostor za daljnju javnu promociju teme aktivnog starenja. Trenutno, poželjni programi s obzirom na značajan udio ispitanika koji favoriziraju šetnju su programi nordijskog hodanja ili prilagođenih planinarskih tura, a tražene su i umjetničko-kreativne i socijalne aktivnosti. U RH u dijelu razvoja politika aktivnog starenja, zbog sve veće važnosti ove teme, postoji značajan prostor za daljnju ulogu zdravstvenog sustava kroz rad primarne zdravstvene zaštite i zavoda za javno zdravstvo u promociji tema aktivnog starenja. Uzimajući u obzir da je zadnji ciklus intenziviranja ovog tipa aktivnosti kod ovih dionika bio 2018. godine, potiče se kod ovih dionika razvoj cjelovite komunikacijske strategije za plasiranje navedenih poruka i razgovor s ciljanom skupinom. Financiranje programa aktivnog starenja je najčešće s lokalnih i regionalnih razina što potvrđuje važnost financijskog kontinuiteta za programe aktivnog starenja u lokalnim zajednicama. S druge strane, oblici financiranja s nacionalne razine od strane resornog ministarstva za socijalnu skrb ili zdravstvo, kao i iz Europskog socijalnog fonda (ESF+) snažno se potiču. Na taj način, intenzivnijim projektnim ciklusima bi se prikupile dodatne dobre prakse oko najatraktivnijih aktivnosti i modaliteta rada s ovom skupinom, stoga je bitno u takve projekte uključivati neki strukturirani oblik evaluacije. Potiče se također razmatranje pokretanja inicijative gradova prijatelja starijih osoba kojim se postigla veća vidljivost u razvoju javnih politika za starije osobe aktivnih uključivanje jedinica regionalne i lokane samouprave.
Literatura
Europska komisija, Zelena knjiga o starenju - Poticanje međugeneracijske solidarnosti i odgovornosti, 2021., dostupno na
op.europa.eu/hr/publication-detail/-/pub...eb-aeb5-01aa75ed71a1
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Izvješće o provedbi „Strategije socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. godine“ za 2020. godinu, Zagreb, srpanj 2021.
Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, „Vodič - 14 uputa za aktivno zdravo produktivno starenje, hrvatski model“, dostupno na
www.stampar.hr/hr/vodic-14-uputa-za-akti...renje-hrvatski-model
Projekt Senior 2030 – tematska mreža za politiku aktivnog starenja u Hrvatskoj, Izvještaj o znanstvenim istraživanjima, lipanj 2022.
Svjetska zdravstvena organizacija, Akcijski plan „Desetljeće zdravog starenja 2020. – 2030.“ (eng. Decade of Healthy Ageing 2020-2030), dostupno na
www.who.int/publications/m/item/decade-o...geing-plan-of-action
