Promocija aktivne participacije starijih ljudi na tržištu rada

Uvod, svrha i metodologija
Smjernica za razvoj javnih politika u području promocije aktivne participacije starijih ljudi na tržištu rada izrađena je na temelju istraživanja provedenog od strane Ekonomskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu u sklopu projekta Projekt Senior 2030 – Tematska mreža za politiku aktivnog starenja u Hrvatskoj čiji je nositelj Matica umirovljenika Hrvatske[ Projekt je financiran iz Europskog socijalnog fonda (ESF), unutar Poziva na dostavu projektnih prijedloga „Tematske mreže za društveno-ekonomski razvoj te promicanje socijalnog dijaloga u kontekstu unapređivanja uvjeta rada“. Nositelj projekta je Matica umirovljenika Hrvatske, a partneri su Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet, Grad Zagreb, Hrvatska udruga socijalnih radnika, Zaklada Zajednički put, Matica umirovljenika Bjelovarsko – bilogorske županije, Matica umirovljenika Krapinsko – zagorske županije, Matica umirovljenika Dubrovačko – neretvanske županije, Matica umirovljenika Grada Osijeka, Matica umirovljenika Primorsko – goranske županije, Matica umirovljenika Međimurske županije i Matica umirovljenika Grada Zagreba. Cilj projekta je kroz uspostavu suradnje između organizacija civilnog društva, jedinica lokalne i regionalne samouprave, socijalnih partnera i visokoobrazovnih i znanstvenih institucija provedba znanstvenih istraživanja, izradu smjernica za razvoj javnih politika i zagovaranje rješenja za unaprjeđenje položaja osoba starijih od 65 godina kroz šest tema - aktivno starenje, digitalna revolucija, participacija starijih ljudi na tržištu rada, stvaranje novih roba i usluga za nezavisno življenje, prevencija siromaštva i socijalne isključenosti umirovljenika te mirovinska reforma.]. Provedeno je ukupno 8 istraživačkih dionica: (1.) reprezentativno anketno istraživanje javnog mnijenja među osobama starije životne dobi (65 i više godina) (N=701); (2.) Upitnik za članove obitelji koji skrbe o starijim osobama (N=325); (3.) Upitnik za zdravstvene djelatnike koji rade sa starijim osobama (N=122); (4.) Upitnik za pružatelje socijalnih usluga za starije osobe (N=124); (5.) Upitnik za predstavnike organizacija civilnog društva i vjerske zajednice koje provode aktivnosti za aktivno starenje (N=229); (6.) Upitnik za poduzeća (N=59); (7.) 7 fokus grupa; te (8.) izbor međunarodnih dobrih praksi temeljem pregleda znanstvene i stručne literature metodom analize i sinteze sadržaja.

U svrhu izrade smjernica, održana je i poludnevna radionica na kojoj su sudjelovali projektni partneri i ostali članovi novo uspostavljene tematske mreže te 5 regionalnih radionica s različitim regionalnim i lokanim dionicima na kojima su prezentirani nacrti smjernica (Zagreb, Senj, Osijek, Gradac i Oroslavlje). Navedene radionice facilitirane su uz konzultantsku pomoć s ciljem rasprave o ključnim nalazima istraživanja, izboru ključnih područja relevantnih za smjernice, kao i primjerenih instrumenta javnih politika za rješavanje navedenih izazova, uzimajući u obzir postojeći pravni i strateški okvir te dosadašnja iskustva u provedbi. Na ovaj način iskorištena je ekspertiza članova tematske mreže u svrhu predlaganja realnih i provedivih rješenja s najvećim potencijalom unaprjeđenja položaja umirovljenika i osoba starijih od 65 godina u hrvatskom društvu. 

Ključni nalazi istraživanja i postojeći okvir javnih politika 
Prema rezultatima ispitivanja javnog mnijenja među starijim osobama provedenog za potrebe izrade ovih smjernica u siječnju 2022. (N=701), većina ispitanih građana (83%) nije radno aktivna niti je bila nakon navršenih 65 godina. U usporedbi sa ženama, muškarci u znatno većoj mjeri ostaju radno aktivni nakon navršene 65. godine, kao i osobe višeg i visokog obrazovanja. Osobe koje su bile ili su još uvijek radno aktivne uglavnom to čine putem ugovora o djelu ili autorskog ugovora (32%), 25% se bavi volontiranjem, 21% zadržalo je radno mjesto i nakon 65. godine, a 20% se zapošljava na pola radnog vremena, u skladu s mogućnosti koja je u nacionalno zakonodavstvo uvedena 2014. godine. Većina ostaje radno aktivna iz razloga što žele biti aktivni (48%), 32% navodi financijske razloge, 9% druženje, a 5% daljnji razvoj i učenje novih stvari. Većina onih koja nije bila radno aktivna nakon navršene 65. godine (86%) niti ne želi biti radno aktivna. Preostalih 14% ispitanika bi to voljelo, ponovno češće muškarci nego žene, uglavnom kroz povremeni angažman ili zaposlenje na pola radnog vremena. Kao razlog tomu najviše navode financijske razloge (37%) i to što žele ostati radno aktivni (28%), dok dio njih (23%) navodi druženje kao razlog. Iz ovih rezultata se ističe kako među onima koji su radno aktivni, financijski razlozi nisu primarni, već želja za radnom aktivnošću, dok među onima koji bi to htjeli u budućnosti, ipak prevladavaju financijski razlozi. Financijski razlozi osim mogućnosti dodatnog izvora prihoda, mogućnost su i za veća mirovinska primanja u budućnosti. Naime, zaposlenim umirovljenicima poslodavci uplaćuju doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju čega oni stječu pravo na povećanje mirovine, odnosno njezin ponovni izračun nakon što ostvare najmanje godinu dana novog radnog staža. Od mogućih oblika potpora i podrške za uključenje u tržište rada, ispitanicima bi najkorisnija bila mogućnost da se bolje informiraju o poslovima koje se nude (40%), zatim radionice kako tražiti posao (24%), individualna savjetovanja (23%) te podrška od drugih zaposlenika jednom kada pronađu posao (23%), kao i podrška obitelji u svrhu lakšeg povratka na tržište rada (23%). 

Smjernice 
1. Daljnji razvoj i promocija javne usluge posredovanja kod zapošljavanja umirovljenika 
Iz navedenih oblika poželjne podrške, vidljivo je da se najučestaliji oblici podrške odnose na javnu uslugu koju inače nezaposlenima nudi Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ). Prepoznavanjem potrebe za olakšavanje zapošljavanja umirovljenika, HZZ je u studenom 2022. pustio u rad novi portal umirovljenici.hzz.hr koji je nastao u suradnji s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Portal je formiran da je s jedne strane usmjeren svim umirovljenicima koji žele posao, a s druge poslodavcima koji traže umirovljenike za neki posao. HZZ umirovljenike tretira kao „ostale tražitelje posla“ te su im dostupne usluge posredovanja, savjetovanja i profesionalnog informiranja, ali ne mogu koristiti prava iz statusa nezaposlenosti. Uz umirovljenike, ostali tražitelji zaposlenja su inače osobe koje trenutno rade i žele promijeniti posao, redovni studenti ili učenici koji žele koristiti usluge HZZ-a. To konkretno znači da umirovljenicima trenutno nisu na raspolaganju mjere aktivne politike zapošljavanja, npr. kao što su „Potpore za zapošljavanje“ namijenjene poslodavcima kod zapošljavanja određenih kategorija nezaposlenih, u što umirovljenici ne spadaju. Ovim smjernicama se predlaže u budućnosti razmatranje prikladnog financijskog poticaja i potpori zapošljavanju umirovljenika. U promotivnim porukama koje HZZ upućuje potencijalnim poslodavcima, kao stimulacija za zapošljavanje ove skupine, naglašena je zakonska pogodnost kojom se na primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak, koje ostvare korisnici mirovine, plaćaju snižene stope doprinosa za mirovinsko osiguranje po stopi od 10%. Zbog nedostatka radne snage na tržištu rada neki su poslodavci pokrenuli kampanje kojima potiču umirovljenike na zapošljavanje, primjerice, trgovački lanac Spar.
Istovremeno, važna je promocija među umirovljeničkom populacijom postojećih pogodnosti unutar mirovinskog sustava, što se odnosi na spomenutu mogućnost ponovne kalkulacije mirovine nakon godine dana staža. Nadalje, od mjera aktivne politike zapošljavanja, ostalim tražiteljima posla dostupna je mjera „Obrazovanja nezaposlenih i ostalih tražitelja posla“ kojom se stječu kompetencija za novo zapošljavanje ili zadržavanje postojećeg radnog mjesta u zanimanjima traženim na tržištu rada, međutim u postojećim uvjetima, izričito su isključeni korisnici mirovine[ HZZ, Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjera u 2022. godini, prosinac 2021. str. 58, dostupno na mjere.hr/app/uploads/2022/11/HZZ-Uvjeti-...anja-u-2022-3003.pdf ]. Navedeno se sugerira izmijeniti kako bi i umirovljenici imali mogućnost biti uključeni i podržani javnim sredstvima za programe cjeloživotnog učenja. 

2. Pojačani inspekcijski nadzor rada umirovljenika 
Kao važan aspekt kontinuiranog povećanja broja zapošljavanja umirovljenika po osnovi rada na pola radnog vremena, a koje se može i dalje očekivati nastavno na ovu osnaženu ulogu HZZ-a, potrebno je istovremeno provoditi inspekcijski nadzor rada. Naime, maticama umirovljenika na terenu poznati su slučajevi u kojima poslodavci ne poštuju prava umirovljenika te su oni izloženi radu na duže vrijeme od zakonskog maksimuma. Navedene prakse treba destimulirati kroz kontrolu uvjeta rada za umirovljenika kao prevenciju zlouporaba. 

3. Cjelovito pravno usklađivanje dobi za umirovljenje u javnom sektoru 
U RH trenutno postoji razlika u mogućnostima nastavka rada nakon navršenih 65 godina između privatnog sektora i državnih službenika s jedne strane te većine drugih javnih službenika. Naime, Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) člankom 112. točka 4. definira kako Ugovor o radu prestaje „kada radnik navrši 65 godina života i 15 mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore”, a novim izmjenama predmetnog zakona, izglasanim 16 prosinaca, 2022., odredba je ostala nepromijenjena. Odredba na ovaj način omogućava dogovor radnika i poslodavca da nakon ispunjavanja propisanih uvjeta, radnik nastavi raditi do kraja kalendarske godine u kojoj je stekao uvjete, do nekog točno određenog datuma ili bez ograničenja, odnosno sve do trenutka kada jednoj od ugovornih strana to više neće biti prihvatljivo. Zakon o državnim službenicima (NN 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19, 141/22), člankom 137, točka 3. na sličan način definiran prestanak rada po sili zakona kada „radnik navrši 65 godina života i 15 mirovinskog staža, osim ako se čelnik tijela i državni službenik drukčije ne dogovore, vodeći računa o potrebama službe“.

S druge strane, u javnom sektoru, specifično za svaki pojedini sektor kroz posebne propise, rad je omogućen najčešće samo do kraja godine kada osoba navrši 65 godina. Primjerice, Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/08, 61/11, 04/18, 112/19), člankom 115., točka c. prestanak rada po sili zakona definira „kada službenik navrši 65 godina i najmanje 20 godina mirovinskog staža – posljednjeg dana godine u kojoj su zadovoljeni uvjeti“. U osnovnom i srednjem školstvu rad prestaje istekom školske godine s navršenih 65 godina i 15 godina mirovinskog staža (članak 112. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi - NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20.) U visokom obrazovanju ugovor o radu prestaje istekom akademske godine u slučaju nastavnika, odnosno kalendarske godine u slučaju znanstvenika kada je stekao uvjete za prestanak ugovora o rada u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose. No kod ove skupine postoji međutim iznimka kod redovitih profesora u trajnom izboru, znanstvenih savjetnika u trajnom izboru i profesora stručnog studija u trajnom izboru, s kojima javno visoko učilište odnosno javni znanstveni institut na teret vlastitih sredstava može sklopiti ugovor o radu najdulje do isteka akademske odnosno kalendarske godine u kojoj je navršio 70 godina života. (članak 51. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti - NN 119/22). Sukladno članku 67., stavak 2 i 3 Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18, 125/19, 147/20, 119/22, 156/22), zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse prestaje po sili zakona nakon što navrše 65 godina života, osim u slučaju ugroženosti pružanja zdravstvene zaštite, kada ministar može nakon pribavljenog mišljenja župana, odnosno gradonačelnika Zagreba odobriti produljenje do 70. godine života. . Nadalje, Sukladno Zakonu o Državnom sudbenom vijeću (NN 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15, 67/18, 126/19, 80/22), člankom 77. utvrđeno je kako sudačka dužnost sucu prestaje kada razrješenjem Vijeća, što je između ostalog, kad navrši sudac navrši 70 godina. Iz navedenih primjera razvidno je kako postoji potreba cjelovitog pravnog usklađivanja navedenih uvjeta za umirovljene po sili zakona u javnom sektoru, uzimajući naravno pritom u obzir specifične potrebe određenih profesija, ali kako bi se uklonila postojeća neujednačenost pravnih rješenja. 

Značajna dosadašnja destimulacija za zadržavanje radnika nakon 65 godina te oblik diskriminacije predstavljala je odredba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19), koja člankom 50. definira kako je bolovanje na teret HZZO-a moguće jedino do 65 godina i 15 godina radnog staža. Ministarstvo zdravstva je u izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koje su u studenom 2022. upućene na javnu raspravu[ Dostupno na esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=22055 te ], predložilo da se ova dobna granica poveća sa 65 na 70 godina. Ured pučke pravobraniteljice je u dostavljenom komentaru u javnom savjetovanju na navedene izmjene ispravno ukazao kako postoje osobe u svijetu rada i iznad 70 godina te se u cilju stimuliranja zapošljavanja starijih radnika, kao i uklanjaju diskriminacije, predlaže brisanje navedene odredbe, odnosno izostanak bilo koje dobe granice vezano uz ovo pitanje. 

Kad govorimo o radnoj aktivnosti umirovljenika želimo skrenuti pozornost na praksu koja se nepovoljno odražavaju na umirovljenike. Jedna od njih je vrlo kruta primjene zakonske odredbe rada do 65 godina života pri čemu neki poslodavci zaključuju radni odnos na dan rođenja osobe, dok drugi omogućavaju rad do isteka tekuće godine u kojoj je osoba navršila 65 godina, što je za mnoge osobe povoljnije iz niza razloga. Zbog toga bi bilo dobro da zakonodavac odlazak u mirovinu riješi na jedinstveni povoljniji način.
Osim toga, zbog drastičnog smanjenja prihoda pojedinca odlaskom u mirovinu (udjel mirovine u prosječnoj plaći prikazan je u Smjernicama za mirovinsku reformu), pri čemu se prihodi prepolove, zakonodavac bi trebao promišljati o postupnom umirovljenju, odnosno smanjenu radnog vremena u godinama koje prethode umirovljenju. Time bi se prihodi postupno smanjivali čime bi se smanjio drastičan pad životnog standarda s jedne strane, a s druge bi bilo omogućen postupan odlazak iz radne sredine i psihološka prilagodba na umirovljenje, što se danas potpuno zanemaruje.  

4. Poticanje dobrih praksi protiv diskriminacije na tržištu rada 
Tijekom 2010. godine provedeno je opsežno istraživanje HZZ-a o postojanju i poimanju diskriminacije na hrvatskom tržištu rada. Obuhvatilo je nezaposlene osobe i poslodavce, a pokazalo se da je na hrvatskom tržištu rada najprisutnija dobna diskriminacija (62% nezaposlenih i 66% poslodavaca dobnu diskriminaciju smatralo je izrazito ili prilično raširenom) koju slijede diskriminacija na osnovi invaliditeta te diskriminacija na osnovi spola. Među područjima rada (zapošljavanje, napredovanje na radnom mjestu, osiguravanje jednakih plaća i drugih oblika nagrađivanja zaposlenika, osiguravanje jednakih uvjeta rada i omogućavanje pristupa obrazovanju) najčešća je diskriminacija pri samom zapošljavanju[ Antonio Matković, Lana Načinović, Nikolina Patalen i Tatjana Vlašić (2011.), Raznolikost u upravljanju ljudskim potencijalima - Priručnik za poslodavce, Zagreb, Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske]. Stoga uz edukaciju poslodavaca te poticanje implementacije pristupa „upravljanja raznolikostima“, kao i upoznavanja posloprimaca o njihovim pravima, ovim smjernicama potiče se nastavak promotivnih i afirmativnih praksi kao što je bila dodjela nagrada „ključnarazlika“ s ciljem priznavanje najboljih praksi poslodavaca u zapošljavanju ranjivih skupina na tržištu rada[ Više na www.kljucnarazlika.hr/ ]. Naime, 2007. godine je prvo pokrenuta nagrada Poslodavac godine za osobe s invaliditetom, te je kao takva Nagrada dodjeljivana sve do 2011. godine kada je proširena na širi krug ranjivih skupina kao dio projekta „Poticanje raznolikosti na hrvatskom tržištu rada“, financiranog iz Progress programa Europske Unije. Nositelji projekta Nagrade ključnarazlika bili su HZZ, Institut za razvoj tržišta rada, portal MojPosao, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH i Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, no nagrada se nakon tri uzastopne godine prestala dodjeljivati nakon 2014. godine, dok se nagrada Poslodavac godine za osobe s invaliditetom. Dijalogom ovih ključnih dionika potiče se obnova nagrade koja bi promovirala širu različitost na tržištu rada, a za koju iz ovog dosadašnjeg angažmana postoji stručna podloga u razvoju kriterija za dodjelu. 

Zaključak 
Zapošljavanje umirovljenika važno je zbog omogućavanja njihove želje za nastavkom radne aktivnosti, unaprjeđenja osobnih financija, ali i povećanja ponude radne snage na tržištu rada. Iz provedenog istraživanja, vidljivo je da većina umirovljenika nije bila niti bi htjela biti radno aktivna nakon umirovljenja. S druge strane, ipak kontinuirano raste broj onih koji koriste zakonsku mogućnost rada do pola radnog vremena te je razvoj usluga u traženju posla, pravnog okvira i inspekcijskog nadzora od značajne važnosti. U vrijeme izrade ovih smjernica, kao što je istraživanjem također prepoznato, omogućena je dodatna stručna podrška u procesu zapošljavanja umirovljenika od strane HZZ-a te je pušten u rad novi portal koji olakšava traženje posla onima koji za imaju interes za uključenje u svijet rada, ali u ovom trenutku bez konkretnih financijskih stimulacija za poslodavce koji se odluče zapošljavati umirovljenike. To je pitanje koje bi stoga trebalo razmotriti u donošenju novih uvjeta i načina korištenja sredstava za provođenje mjera u nadležnosti HZZ-a, uz mogućnost sudjelovanja u programima obrazovanja koji sad izrijekom isključuju umirovljenike. Nadalje, iz prezentiranih postojećih pravnih rješenja vezano uz umirovljenje po sili zakona u javnom sektoru, razvidno je kako postoji potreba cjelovitog pravnog usklađivanja navedenih uvjeta, uzimajući naravno pritom u obzir specifične potrebe određenih profesija, ali kako bi se uklonila postojeća neujednačenost. Nastavno na prepoznatu želju zakonodavca da napravi izmjene, do donošenja novog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, potrebno je ustrajati da se dobna granica s kojom bolovanje prelazi isključivo na teret poslodavca potpuno ukine, kao trenutni oblik diskriminacije starijih osoba od 65 godina na tržištu rada. Konačno, diskriminacija na tržištu rada po dobi je područje gdje se potiče rad na dobrim praksama poslodavaca, uz prijedlog ponovnog pokretanja nagrade „ključnarazlika“. 

Literatura 
Antonio Matković, Lana Načinović, Nikolina Patalen i Tatjana Vlašić (2011.), Raznolikost u upravljanju ljudskim potencijalima - Priručnik za poslodavce, Zagreb, Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske

HZZ, Uvjeti i načini korištenja sredstava za  provođenje mjera u 2022. godini, prosinac 2021. str. 58, dostupno na mjere.hr/app/uploads/2022/11/HZZ-Uvjeti-...anja-u-2022-3003.pdf  

Projekt Senior 2030 – tematska mreža za politiku aktivnog starenja u Hrvatskoj, Izvještaj o znanstvenim istraživanjima, lipanj 2022.
Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19)
Zakon o državnim službenicima (NN 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19, 141/22)
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi - NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20)
Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN 119/22)
Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19)
Zakonu o Državnom sudbenom vijeću (116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15, 67/18, 126/19, 80/22)
Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18, 125/19, 147/20, 119/22, 156/22)